We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

In the past God spoke in a variety of forms. Listen to the opening verses from the book of Hebrews. 'God, after He spoke long ago to the fathers in the prophets in many portions and in many ways, in these last days has spoken to us in His Son' (Heb. 1:1-2a). In Jesus Christ, the Word of God became incarnate. His words are God's words. And His words were God's final and most supreme revelation to mankind. On that holy mountain the Father declared, 'This is My beloved Son, with whom I am well-pleased; listen to Him' (Mt. 17:5). Through Christ, Scripture is complete and sufficient for 'everything pertaining to life and godliness' (2 Pet. 1:3). God designed it whereby no other revelation would compete with that of His Son. From Genesis to Revelation, the Scriptures are closed, and Christ had the final say.
Randy Smith

FREE Online Croatian Bible. Isaiah Chapter 13:1-22.

Main Index: Croatian Bible

 

Isaiah 13

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

13:1 Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.

13:2 Na goletnu brdu dignite zastavu, vičite im iz sveg grla. Mašite rukom neka dođu na vrata kneževska.

13:3 Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veličanstvo moje.

13:4 Čuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Čuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda.

13:5 Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni – Jahve i oruđa gnjeva njegova – da svu zemlju poharaju.

13:6 Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k’o pohara dolazi od Svemoćnog.

13:7 I sve ruke stog’ malakšu … Svako ljudsko srce klone,

13:8 strava ih je obrvala, trudovi boli već ih spopadaju i grče se k’o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.

13:9 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan – gnjev i jarost – da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.

13:10 Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti.

13:11 Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.

13:12 Rjeđi će biti čovjek neg’ žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog.

13:13 Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.

13:14 I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko će se vratit’ svom narodu, svatko će u zemlju svoju pobjeći.

13:15 Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći;

13:16 pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene.

13:17 Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato.

13:18 Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti.

13:19 Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit će k’o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.

13:20 Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit’ će pastiri ondje počivati.

13:21 Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati.

13:22 Hijene će zavijati iz njegovih palača, a čaglji iz raskošnih dvorova… Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neće produžiti.