Main Index: Croatian Bible
Isaiah 63
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
63:1 Tko je taj to dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj to veličanstveno odjenut pun snage korača? – Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam!
63:2 – Zato je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?
63:3 – U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijae. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju.
63:4 Jer dan osvete bijae mi u srcu, dola je godina mojeg otkupljenja.
63:5 Ogledah se, al’ ne bjee pomoćnika! Začudih se, al’ ne bjee potpore. Tada mi je moja miica pomogla i moja me srdba poduprla.
63:6 U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom!
63:7 Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova – za sve to nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu to nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.
63:8 Reče: “Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!” I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.
63:9 Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.
63:10 Ali se oni odmetnue, oalostie sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojtio.
63:11 Spomenue se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: “Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti?
63:12 Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom miicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno;
63:13 koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali?
63:14 Poput stoke to silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih počivalitu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.
63:15 Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivalita svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuće tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,
63:16 jer Otac si na! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si na Otac, Otkupitelj na – ime ti je oduvijek.
63:17 Zato, o Jahve, zato nas puta da lutamo daleko od tvojih putova, zato si dao da nam srce otvrdne da se tebe vie ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemenÄa to su tvoja batina!
63:18 Zato bezbonici gaze tvoje Svetite, a neprijatelji nai blate tvoju svetinju?
63:19 Odavna postadosmo kao oni kojima vie ne vlada i koji tvoje ime vie ne nose. O, da razdre nebesa i siđe, da ime svoje objavi neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,