We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

Desperation can endure any difficulty as long as it has hope. Desperation will look under every rock possible for hope. It will pore over the Internet and empty its pocketbook or wallet just for a glimmer of hope. It will consult every false teacher in this world and experiment with every opportunity just for a ray of hope. Enduring, all-sufficient hope is the promise Jesus offers us when we place our trust in Him.
Randy Smith

Opening our home to others is a wonderful gift and a neglected discipline in the church. But we easily forget the whole point of hospitality. Think of it this way: Good hospital-ity is making your home a hospital. The idea is that friends and family and the wounded and weary people come to your home and leave helped and refreshed. And yet, too often hospitality is a nerve-wracking experience for hosts and guests alike. Instead of setting our guests at ease, we set them on edge by telling them how bad the food will be, and what a mess the house is, and how sorry we are for the kids’ behavior. We get worked up and crazy busy in all the wrong ways because we are more concerned about looking good than with doing good. So instead of our encouraging those we host, they feel compelled to encourage us with constant reassurances that everything is just fine. Opening our homes takes time, but it doesn’t have to take over our lives. Christian hospitality has much more to do with good relationships than with good food. There is a fine line between care and cumber. In many instances, less ado would serve better.
Kevin DeYoung

FREE Online Croatian Bible. Isaiah Chapter 41:1-29.

Main Index: Croatian Bible

 

Isaiah 41

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

41:1 Umuknite preda mnom, otoci, nek’ novu snagu narodi priberu. Nek’ se primaknu i progovore; zajedno pristupimo k sudu.

41:2 “Tko je podigao s Istoka onog kog ukorak prati Pobjeda? Tko mu izručuje narode i kraljeve podlaže? Prah su pod mačem njegovim, k’o pljevu ih njegov luk raspršuje.

41:3 Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne dotiču.

41:4 Tko je to učinio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ću ovaj isti s posljednjima!”

41:5 Otoci gledaju i strah ih obuzima, dršću krajevi zemaljski, oni se bliže i već su tu.

41:6 Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: “Hrabro!”

41:7 Ljevač bodri zlatara, onaj koji gladi čekićem bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: “Dobro je”, i čavlima kip učvršćuje da se ne pomiče.

41:8 Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potomče Abrahama, mojega ljubimca!

41:9 Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: “Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio.”

41:10 Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.

41:11 Gle, postidjet će se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit će uništeni i propast će oni što se s tobom parbiše!

41:12 Tražit ćeš svoje protivnike, ali ih nećeš naći. Bit će uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju.

41:13 Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: “Ne boj se, ja ti pomažem.”

41:14 Ne boj se, Jakove, crviću, Izraele, ličinko, ja sam pomoć tvoja – riječ je Jahvina – Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj.

41:15 Gle, činim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit ćeš i satirati brda, u prah ćeš pretvoriti bregove.

41:16 Vijat ćeš ih, vjetar će ih odnijeti, vihor će ih raspršiti. A ti ćeš kliktati u Jahvi, dičit ćeš se Svecem Izraelovim.

41:17 Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit’ ih neću.

41:18 U goleti bregova otvorit ću rijeke i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju.

41:19 Posadit ću u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ću pošumiti čempresom, brijestom i šimširom zajedno.

41:20 Nek’ svi vide i nek’ znaju, nek’ promisle i nek’ shvate: ruka Jahvina to učini, Svetac Izraelov stvori sve.

41:21 “Iznesite svoj spor, kaže Jahve, predočite dokaze, kaže kralj Jakovljev.

41:22 Nek’ pristupe i nek’ nam objave ono što će se zbiti. TÓa što su nam otkrili o onom što bijaše, što se ispunilo, da o tom mislimo? Il’ objavite što će biti, da doznamo ono što dolazi.

41:23 Otkrijte nam što će se poslije zbiti, i poznat ćemo da ste bogovi. Učinite nešto, dobro ili zlo, da se začudimo i prepadnemo zajedno.

41:24 Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna, gnusan je koji vas izabere.”

41:25 Podigoh ga sa sjevera da dođe, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini lončar gazi.

41:26 Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da čuje riječi vaše.

41:27 Ja prvi rekoh Sionu: “Gle, evo ih”; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne.

41:28 Gledao sam, ali ne bješe nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore.

41:29 Svi zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi.