Main Index: Croatian Bible
Isaiah 14
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
14:1 Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridruit će im se doljak i priključiti se domu Jakovljevu.
14:2 Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će Dom Izraelov batiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i slukinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima.
14:3 U dan kad ti Jahve dade da počine od svojih stradanja, nemira i tekog robovanja kojima te pritisnue,
14:4 zapjevat će ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja?
14:5 Jahve slomi tap zlikovački i ezlo vladarsko
14:6 to je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, to je gnjevno vladalo narodima progoneć’ ih nemilice.
14:7 Počiva, miruje sva zemlja kličući od radosti.
14:8 Nad tobom se raduju čempresi i cedri libanonski: “Otkako si pao, ne dolaze nas vie sjeći!”
14:9 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te dočeka kada dođe. U tvoju čast ono budi sjene, sve zemaljske mogućnike, ono die s prijestolja sve kraljeve naroda.
14:10 Svi ti oni progovaraju: “I ti si skren k’o i mi, nama si sličan postao.
14:11 Oholost se tvoja srui u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je leaj od trulei, a crvi tvoj su pokrivač.
14:12 Kako pade sa nebesa, Svjetlonoo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?
14:13 U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Bojih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru.
14:14 Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Vinjemu.’
14:15 A srui se u Podzemlje, u dubine provalije!”
14:16 Koji te vide, motre te i o tebi razmiljaju: “Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,
14:17 koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sunjeva svojih nikad nije kući otputao?”
14:18 Kraljevi naroda svi u časti počivaju, svaki u svojoj grobnici.
14:19 A ti si iz groba izbačen kao smeće odvratno, pokriven poklanima, mačem probodenima, koji su na ploče grobne pobacani k’o strvina zgaena!
14:20 Neće se zdruiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju unitio i narod svoj poklao. I nikad se vie neće spominjati pleme zlikovačko.
14:21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se vie ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!
14:22 Ustat ću na njih – riječ je Jahve nad Vojskama – i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod – riječ je Jahvina.
14:23 Dat ću ga u posjed jeevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom – riječ je Jahve nad Vojskama.
14:24 Zakleo se Jahve nad Vojskama: “to zamislih, zbit će se, to naumih, izvrit će se!
14:25 Skrit ću Asur u svojoj zemlji, zgazit ću ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih će spasti, spast će im s pleća breme njegovo.”
14:26 Takva je odluka stvorena protiv čitave zemlje; takva je ruka pruena protiv svih naroda!
14:27 A kad Jahve nad Vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku isprui, tko da je odvrati?
14:28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo prorotvo:
14:29 Ne raduj se, sva Filistejo, to se slomi tap koji te udarao, jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica to će izleći zmaja krilatoga.
14:30 Ubogi će pasti na mojim panjacima i u pouzdanju počivati siromasi; glađu ću pomoriti rod tvoj i pobiti to od tebe ostane.
14:31 Kukajte, vrata! Zapomai, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i čete njegove ne naputa nitko!
14:32 to će se tad odgovoriti glasnicima naroda? “Jahve zasnova Sion, i u njem su zatićeni siromasi njegova naroda.”