Main Index: Croatian Bible
Isaiah 49
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
49:1 Čujte me, otoci, sluajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
49:2 Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je otru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu.
49:3 Rekao mi: “Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!”
49:4 A ja rekoh: “Zaludu sam se mučio, nizato naprezao snagu.” Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim načini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.
49:5 Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijae mi snaga.
49:6 I reče mi: “Premalo je da mi bude Sluga, da podigne plemena Jakovljeva i vrati Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje donese.”
49:7 Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silničkome: “Kad vide, dići će se kraljevi, bacit će se ničice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao.”
49:8 Ovako govori Jahve: “U vrijeme milosti ja ću te usliiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim batinu opustoenu,
49:9 da kae zasunjenima: ‘Iziđite!’ a onima koji su u tami: ‘Dođite na svjetlo!’ Oni će pasti uzdu svih putova, i paa će im biti po svim goletima.
49:10 Neće vie gladovat’ i eđati, neće ih mučiti ega ni sunce, jer vodit će ih onaj koji im se smiluje, dovest će ih k izvorima vode.
49:11 Sve gore svoje obratit će u putove, i ceste će se moje povisiti.”
49:12 Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske.
49:13 Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tjei narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
49:14 Sion reče: “Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.”
49:15 “Moe li ena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.
49:16 Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima.
49:17 Obnovitelji tvoji hitaju, ruioci tvoji i pustoitelji odlaze od tebe.
49:18 Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. ivota mi moga” – riječ je Jahvina – “svima će se njima zaodjenuti k’o nakitom, i njima će se k’o nevjesta ukrasiti!
49:19 Jest, tvoje ruevine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna će biti iteljima tvojim kad se udalje oni to te zatirahu.
49:20 Opet će na tvoje ui reći sinovi kojih si bila liena: ‘Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.’
49:21 I ti će se u srcu svom zapitati: ‘Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbačena, pa tko ih podie? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'”
49:22 Ovako govori Gospod Jahve: “Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju diem plemenima. Vratit će ti u naručju sinove, nosit će ti kćeri na plećima.
49:23 Kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat će ti se licem do zemlje i prah će lizat s tvojih nogu. I znat će da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neće se posramiti.”
49:24 Moe li se otet plijen junaku? Moe li suanj pobjeć pobjedniku?
49:25 Da, ovako govori Jahve: “Bit će oduzet suanj junaku, pobjeći će plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja ću se sporiti, tvoju djecu ja ću izbaviti;
49:26 tlačiteljima ću tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit će se kao motom. I znat će svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev.”