Main Index: Croatian Bible
Isaiah 17
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]
17:1 Prorotvo o Damasku. Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruevina;
17:2 njegovi gradići, dovijek naputeni, bit će panjak stadima; leat će u njima i nitko ih neće tjerati.
17:3 Izgubit će Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit će se to i slavi sinova Izraelovih – riječ je Jahve nad Vojskama.
17:4 U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova.
17:5 Bit će k’o kad etelac ito hvata, a ruka mu anje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini –
17:6 ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta – riječ je Jahve, Boga Izraelova.
17:7 U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu.
17:8 Neće vie gledati rtvenika, djela svojih ruku, neće vie gledati onoga to njegovi prsti stvorie: aere i sunčane stupove.
17:9 U onaj će dan gradovi tvoji biti naputeni, kao to bjehu naputeni hivijski i amorejski kad ih ostavie pred Izraelcima, i opustjet će,
17:10 jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog’ i sadi ljupke biljke i strane presađuje mladice;
17:11 u dan kad ih posadi, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al’ propada etva u dan nevolje, u dan boli neizlječive.
17:12 Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao to buči more; um naroda koji ume k’o to umore silne vode.
17:13 ume narodi kao to silne vode umore, al’ kad On im zaprijeti, bjee daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k’o praina u vihoru.
17:14 Navečer eto straha; prije svanuća vie ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih to nas pljačkaju.