We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

This is ever the nature of true confession of sin, true brokenness. It is the confession that my sin is not just a mistake, a slip, a something which is really foreign to my heart (“Not really like me to have such thoughts or do such things!”), but that it is something which reveals the real ‘I’; that shows me to be the proud, rotten, unclean thing God says I am; that it really is like me to have such thoughts and do such things. It was in these terms that David confessed his sin, when he prayed, “Against Thee, Thee only, have I sinned and done this evil in Thy sight, that Thou mightest be justified when Thou speakest and be clear when Thou judgest” (Psalm 51:4).
Roy Hession

FREE Online Croatian Bible. Isaiah Chapter 34:1-17.

Main Index: Croatian Bible

 

Isaiah 34

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

34:1 Pristupite, puci, da čujete, pomno slušajte, narodi; čuj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi!

34:2 Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izruči ih uništenju, pokolju ih predade.

34:3 Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama proteče,

34:4 raspade se sva vojska nebeska. Nebesa se sviše kao knjiga i pada sva njihova vojska k’o što lozov list otpada, k’o što se trusi lišće smokovo.

34:5 Jer na nebu je opijeni mač moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh.

34:6 Mač Jahvin krvlju je opijen, omašćen pretilinom, krvlju janjećom i jarećom, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj.

34:7 S njima će biti poklani bivoli i junad s bikovima. Zemlja će se njihovom napojiti krvlju, i prašina njihova omastit’ pretilinom,

34:8 jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti.

34:9 Potoci se njegovi obrću u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja će mu postat smola goreća.

34:10 Ni noću ni danju ugasit’ se neće, dim će joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta će ostati, za vjekove vjekova nitko neće prolaziti njome.

34:11 Zaposjest će je jež i čaplja, sova i gavran prebivat će u njoj. Rastegnut će nad njom uže pustoši i visak praznine.

34:12 Ondje će se nastaniti jarci, neće biti više plemića njezinih, ondje se više neće proglašavat’ kraljevi, svi će joj knezovi biti uništeni.

34:13 Nići će trnje u njenim dvorcima, u tvrđavama kopriva i stričak, ona će biti jazbina čagljima, ležaj nojevima.

34:14 Ondje će se sretat divlje mačke s hijenama, jarci će dozivati jedan drugoga; ondje će se odmarati Lilit našav počivalište.

34:15 Ondje će se gnijezditi guja, odlagati jaja, ležat’ na njima, u sjeni ih tvojoj izleći; onamo će slijetati jastrebovi jedan za drugim.

34:16 Istražujte u knjizi Jahvinoj i čitajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše i duh njegov njih sakupi.

34:17 Jer on im je ždrijeb bacio i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: dovijeka će je oni posjedovati, od koljena do koljena nju će obitavati.