We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

I cannot preach on hell unless I preach with tears.
D.L. Moody

Preaching usually represents one-way communication. When pastors are taught how to preach but do not learn other forms of communication, they are severely handicapped. When they express stress and tension in the congregation, they revert to the form of communication they know best, and that is preaching. Not listening, mind you, but preaching. We [as pastors] have learned well how to speak our opinions, but we have not learned how to hear or respond equally well to the opinions and positions of others. Often, once we stake out a position within a conflict scenario, we are immovable.
H.B. London

FREE Online Croatian Bible. Isaiah Chapter 17:1-14.

Main Index: Croatian Bible

 

Isaiah 17

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
[43]
[44]
[45]
[46]
[47]
[48]
[49]
[50]
[51]
[52]
[53]
[54]
[55]
[56]
[57]
[58]
[59]
[60]
[61]
[62]
[63]
[64]
[65]
[66]

17:1 Proroštvo o Damasku. Gle, prestat će Damask biti gradom i postat će hrpom ruševina;

17:2 njegovi gradići, dovijek napušteni, bit će pašnjak stadima; ležat će u njima i nitko ih neće tjerati.

17:3 Izgubit će Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit će se što i slavi sinova Izraelovih – riječ je Jahve nad Vojskama.

17:4 U onaj dan smanjit će se slava Jakovljeva, spast će salo tijela njegova.

17:5 Bit će k’o kad žetelac žito hvata, a ruka mu žanje klasje, kao kad se pabirče klasovi u refajimskoj dolini –

17:6 ostat će samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, četiri ili pet na granama drveta – riječ je Jahve, Boga Izraelova.

17:7 U onaj dan čovjek će pogledati na svog Stvoritelja i upraviti oči k Svecu Izraelovu.

17:8 Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.

17:9 U onaj će dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet će,

17:10 jer si zaboravio Boga svog spasenja i nisi se spomenuo Stijene svoje snage. Stog’ i sadiš ljupke biljke i strane presađuješ mladice;

17:11 u dan kad ih posadiš, one izrastu, a ujutro procvatu tvoje sadnice, al’ propada žetva u dan nevolje, u dan boli neizlječive.

17:12 Jao, buka naroda mnogobrojnih; buče kao što buči more; šum naroda koji šume k’o što šumore silne vode.

17:13 Šume narodi kao što silne vode šumore, al’ kad On im zaprijeti, bježe daleko, po gorama razvijani kao pljeva na vjetru, k’o prašina u vihoru.

17:14 Navečer eto straha; prije svanuća više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas pljačkaju.