Main Index: Croatian Bible
Job 7
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
7:1 Nije l’ vojska ivot čovjekov na zemlji? Ne provodi l’ dane poput najamnika?
7:2 Kao to trudan rob za hladom udi, poput nadničara tono plaću čeka,
7:3 mjeseci jada tako me zapadoe i noći su mučne meni dosuđene.
7:4 Lijeuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’ A diuć se: ‘Kada večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
7:5 PÓut moju crvi i blato odjenue, koa na meni puca i račinja se.
7:6 Dani moji bre od čunka prođoe, promakoe hitro bez ikakve nade.
7:7 Spomeni se: ivot moj je samo lahor i oči mi neće vie vidjet’ sreće!
7:8 Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
7:9 Kao to se oblak gubi i raspline, tko u eol siđe, vie ne izlazi.
7:10 Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto vie ne poznaje.
7:11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini due ja ću zajecati.
7:12 Zar sam more ili neman morska, pa si strau nada mnom stavio?
7:13 Kaem li: ‘Na logu ću se smirit’, leaj će mi olakati muke’,
7:14 snovima me prestravljuje tada, prepada me viđenjima mučnim.
7:15 Kamo sreće da mi se zadavit’! Smrt mi je od patnja mojih draa.
7:16 Ja ginem i vječno ivjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
7:17 to je čovjek da ga toliko ti cijeni, da je srcu tvojem tako prirastao
7:18 i svakoga jutra da njega pohodi i svakoga trena da ga iskuava?
7:19 Kada će svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat’?
7:20 Ako sam zgrijeio, to učinih tebi, o ti koji pomno nadzire čovjeka? Zato si k’o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
7:21 Zar prijestupa moga ne moe podnijeti i ne moe prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti će me traiti, al’ me biti neće.”