Main Index: Croatian Bible

Job 6

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

6:1 A Job progovori i reče:

6:2 “O, kad bi se jad moj izmjeriti mog’o, a nevolje moje stavit’ na tezulju!

6:3 Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi riječi zastraniti znaju.

6:4 Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

6:5 TÓa, kraj svježe trave njače li magarac, muče li goveče kraj punih jasala?

6:6 Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

6:7 Al’ ono što mi se gadilo dotaći, to mi je sada sva hrana u bolesti.

6:8 O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono čem se nadam!

6:9 O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

6:10 Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog’o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

6:11 Zar snage imam da mogu čekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

6:12 Zar je snaga moja k’o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?

6:13 Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoć nije uskraćena?

6:14 Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

6:15 Kao potok me iznevjeriše braća, kao bujice zimske svoje korito.

6:16 Od leda mutne vode im se nadimlju, ‘bujaju od snijega što se topit’ stao;

6:17 al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.

6:18 Karavane zbog njih skreću sa putova, u pustinju zađu i u njoj se gube.

6:19 Karavane temske očima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.

6:20 A kad do njih dođu, nađu se u čudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.

6:21 U ovom ste času i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.

6:22 Rekoh li vam možda: ‘Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;

6:23 iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?’

6:24 Vi me poučite, pa ću ušutjeti, u čem je moj prijestup, pokažite meni.

6:25 O, kako su snažne besjede iskrene! Al’ kamo to vaši smjeraju prijekori?

6:26 Mislite li možda prekoriti riječi? TÓa u vjetar ide govor očajnikov!

6:27 Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

6:28 U oči me sada dobro pogledajte, paz’te neću li vam slagati u lice.

6:29 Povucite riječ! Kakve li nepravde! Povucite riječ, neporočan ja sam!

6:30 Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreću svaku okusio nisam?