Main Index: Croatian Bible
Job 20
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
20:1 Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
20:2 “Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
20:3 dok sluam ukore koji me sramote, al’ odgovor mudar um će moj već naći.
20:4 Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
20:5 da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbonička.
20:6 Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
20:7 poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidjee kau: ‘Gdje je sad on?’
20:8 Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
20:9 Nijedno ga oko vie gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
20:10 Njegovu će djecu gonit’ siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
20:11 Kosti su njegove bujale mladoću; gle, zajedno s njome pokoen je sada.
20:12 Zlo bijae slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
20:13 sladio se pazeć’ da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadravao ga.
20:14 Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
20:15 Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat’ njemu iz utrobe.
20:16 Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
20:17 Potoke ulja on gledat’ vie neće, ni vidjet’ gdje rijekom med i mlijeko teku.
20:18 Vratit će dobitak ne okusivi ga, neće uivat’ u plodu trgovine.
20:19 Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
20:20 jer ne bjee kraja poudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
20:21 Jer mu prodrljivost nita ne potedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
20:22 Sred izobilja u kripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
20:23 I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut’ dad strelica na meso njegovo.
20:24 Ako i izmakne gvozdenom oruju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
20:25 Strijelu bi izvuk’o, al’ mu probi leđa, a iljak blistavi viri mu iz uči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
20:26 na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga niti, ni od kog zapaljena, i prodire sve pod njegovim atorom.
20:27 Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se die.
20:28 Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Boje jarosti.
20:29 Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu batinu on mu dosuđuje.”