Main Index: Croatian Bible

Job 15

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

15:1 Elifaz Temanac progovori tad i reče:

15:2 “Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?

15:3 Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?

15:4 Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.

15:5 Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

15:6 vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.

15:7 Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

15:8 Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio?

15:9 Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo?

15:10 Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

15:11 Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi?

15:12 Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima

15:13 kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze!

15:14 Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan?

15:15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,

15:16 a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k’o vodu pije opačinu!

15:17 Mene sad poslušaj, poučit’ te hoću, što god sam vidjeh, ispričat’ ti želim,

15:18 i ono što naučavahu mudraci ne tajeć’ što su primili od pređa

15:19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.

15:20 Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.

15:21 Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

15:22 Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,

15:23 strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži.

15:24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k’o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

15:25 On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit’ Svesilnom

15:26 Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.

15:27 Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.

15:28 Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda;

15:29 cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti.

15:30 On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.

15:31 U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.

15:32 Prije vremena će svenut’ mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet’.

15:33 Kao loza, grozd će stresat’ svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.

15:34 Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

15:35 Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj.”