Main Index: Croatian Bible
Job 15
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
15:1 Elifaz Temanac progovori tad i reče:
15:2 “Zar upljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje?
15:3 Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste?
15:4 Jo vie ti čini: niti strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukida.
15:5 Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, posluio si se jezikom lukavih,
15:6 vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče.
15:7 Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova doao?
15:8 Zar si tajne Boje ti prislukivao i mudrost čitavu za se prisvojio?
15:9 to ti znade, a da i mi ne znamo, to ti razumije, a da to ne shvaćamo?
15:10 Ima među nama i sijedih i starih kojima je vie ljeta no tvom ocu.
15:11 Zar su ti utjehe Boje premalene i blage riječi upućene tebi?
15:12 to te srce tvoje tako slijepo goni i to tako divlje prevrće očima
15:13 kad proti Bogu jarost svoju okreće, a iz usta takve riječi ti izlaze!
15:14 to je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od ene pravedan?
15:15 Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu,
15:16 a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek to k’o vodu pije opačinu!
15:17 Mene sad posluaj, poučit’ te hoću, to god sam vidjeh, ispričat’ ti elim,
15:18 i ono to naučavahu mudraci ne tajeć’ to su primili od pređa
15:19 kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio.
15:20 Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena.
15:21 Krik strave svagda mu u uima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.
15:22 Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen,
15:23 strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti blii.
15:24 Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k’o kralj spreman na boj na nj se obaraju.
15:25 On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit’ Svesilnom
15:26 Ohola je čela na njega srljao, iza tita debela dobro zaklonjen.
15:27 Lice mu bijae obloeno salom a bokovi pretilinom oteali.
15:28 Razruene je zaposjeo gradove i kućita nastanio naputena. Sruit će se ono to za sebe sazda;
15:29 cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji iriti.
15:30 On se tami vie izmaknuti neće, oprit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga.
15:31 U tatinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom.
15:32 Prije vremena će svenut’ mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet’.
15:33 Kao loza, grozd će stresat’ svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove.
15:34 Da, bezboničko je jalovo koljeno, i vatra prodire ator podmitljivca.
15:35 Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj.”