Main Index: Croatian Bible

 

Job 19

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

19:1 Job progovori i reče:

19:2 “TÓa dokle ćete mučit’ dušu moju, dokle ćete me riječima satirat’?

19:3 Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.

19:4 Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.

19:5 Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?

19:6 Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.

19:7 Vičem: ‘Nasilje!’ – nema odgovora; vapijem – ali za me pravde nema.

19:8 Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.

19:9 Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.

19:10 Podsijeca me odasvud te nestajem; k’o drvo, nadu mi je iščupao.

19:11 Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.

19:12 U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.

19:13 Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.

19:14 Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.

19:15 Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.

19:16 Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.

19:17 Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.

19:18 I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.

19:19 Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.

19:20 Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.

19:21 Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.

19:22 Zašto da me k’o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?

19:23 O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;

19:24 kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!

19:25 Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.

19:26 A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.

19:27 Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.

19:28 Kad kažete: ‘Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?’,

19:29 mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!”