Main Index: Croatian Bible

Job 27

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

27:1 Job nastavi svoju besjedu i reče:

27:2 “Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:

27:3 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

27:4 usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.

27:5 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.

27:6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit’ neće.

27:7 Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!

27:8 Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

27:9 Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

27:10 Zar će se radovat’ on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?

27:11 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat’ i neću vam sakrit namjere Svesilnog.

27:12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?”

27:13 “Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.

27:14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat’ dosta kruha.

27:15 Smrt će sahranit’ preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.

27:16 Ako i srebra k’o praha nagomila, ako i nakupi haljina k’o blata,

27:17 nek’ ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.

27:18 Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:

27:19 bogat je legao, al’ po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.

27:20 Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.

27:21 Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.

27:22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.

27:23 Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.