Main Index: Croatian Bible
Job 27
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
27:1 Job nastavi svoju besjedu i reče:
27:2 “ivoga mi Boga to mi pravdu krati i Svesilnog koji duu mi zagorča:
27:3 sve dok duha moga bude jo u meni, dok mi dah Boji u nosnicama bude,
27:4 usne moje neće izustiti zloću niti će la kakva doći na moj jezik.
27:5 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedunost svoju do zadnjeg daha branim.
27:6 Pravde svoje ja se drim, ne putam je; zbog mojih me dana srce korit’ neće.
27:7 Neka mi dumana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbonikov!
27:8 Čemu se nadati moe kad vapije i kada uzdie k Bogu duu svoju?
27:9 Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?
27:10 Zar će se radovat’ on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?
27:11 Ali Boju ruku ja ću vam pokazat’ i neću vam sakrit namjere Svesilnog.
27:12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, to se onda u ispraznosti gubite?”
27:13 “Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo batini silnik od Svemogućeg.
27:14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat’ dosta kruha.
27:15 Smrt će sahranit’ preivjele njegove i udovice ih oplakivat neće.
27:16 Ako i srebra k’o praha nagomila, ako i nakupi haljina k’o blata,
27:17 nek’ ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će neduni podijeliti srebro.
27:18 Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi die čuvar:
27:19 bogat je legao, al’ po posljednji put; kad oči otvori, ničeg vie nema.
27:20 Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.
27:21 Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.
27:22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kua umaći iz ruke.
27:23 Rukama pljeću nad njegovom propaću i zvide na njega kamo god doao.