Main Index: Croatian Bible

Job 17

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

17:1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.

17:2 Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.

17:3 Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.

17:4 Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.

17:5 K’o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,

17:6 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut’ može.

17:7 Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.

17:8 Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;

17:9 neporočni će na svom ustrajat’ putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.

17:10 Hajde, svi vi, nećete li opet počet’, tÓa među vama ja mudra ne nalazim!

17:11 Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.

17:12 ‘U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.’

17:13 A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini.

17:14 Dovikujem grobu: ‘Oče moj rođeni!’ a crve pozdravljam: ‘Mati moja, sestro!’

17:15 Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?

17:16 Hoće li u Šeol ona sa mnom sići da u prahu zajedno otpočinemo?”