Main Index: Croatian Bible

Job 9

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

9:1 Job progovori i reče:

9:2 “Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?

9:3 Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.

9:4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

9:5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.

9:6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

9:7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.

9:8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.

9:9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.

9:10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit’ ne mogu.

9:11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi – ja ga ne opažam.

9:12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: ‘Što si učinio?’

9:13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.

9:14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?

9:15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

9:16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

9:17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

9:18 Ni časa jednoga predahnut’ mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!

9:19 Ako je na snagu – tÓa on je najjači! Ako je na pravdu – tko će njega na sud?

9:20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

9:21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!

9:22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.

9:23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijo … ali on se ruga nevolji nevinih.

9:24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

9:25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.’

9:26 K’o čamci od rogoza hitro promiču, k’o orao na plijen kada se zaleti.

9:27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,

9:28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.

9:29 Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.

9:30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

9:31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

9:32 Nije čovjek k’o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.

9:33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

9:34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!

9:35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!