Main Index: Croatian Bible

Job 7

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

7:1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l’ dane poput najamnika?

7:2 Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,

7:3 mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.

7:4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’ A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.

7:5 PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.

7:6 Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.

7:7 Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet’ sreće!

7:8 Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.

7:9 Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi.

7:10 Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.

7:11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.

7:12 Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?

7:13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’, ležaj će mi olakšati muke’,

7:14 snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.

7:15 Kamo sreće da mi se zadavit’! Smrt mi je od patnja mojih draža.

7:16 Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!

7:17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao

7:18 i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?

7:19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat’?

7:20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k’o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?

7:21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.”