Main Index: Croatian Bible

 

Job 16

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

16:1 Job progovori i reče:

16:2 “Koliko se takvih naslušah besjeda, kako ste mi svi vi mučni tješioci!

16:3 Ima li kraja tim riječima ispraznim? Što te goni da mi tako odgovaraš?

16:4 I ja bih mogao k’o vi govoriti da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih vas mog’o zasuti riječima i nad sudbom vašom tako kimat’ glavom;

16:5 i ja bih mogao ustima vas hrabrit’, i ne bih žalio trud svojih usana.

16:6 Al’ ako govorim, patnja se ne blaži, ako li zašutim, zar će me minuti?

16:7 Zlopakost me sada shrvala posvema, čitava se rulja oborila na me.

16:8 Ustao je proti meni da svjedoči i u lice mi se baca klevetama.

16:9 Jarošću me svojom razdire i goni, škrgućuć’ zubima obara se na me. Moji protivnici sijeku me očima,

16:10 prijeteći, na mene usta razvaljuju, po obrazima me sramotno ćuškaju, u čoporu svi tad navaljuju na me.

16:11 Da, zloćudnicima Bog me predao, u ruke opakih on me izručio.

16:12 Mirno življah dok On ne zadrma mnome, za šiju me ščepa da bi me slomio.

16:13 Uze me za biljeg i strijelama osu, nemilosrdno mi bubrege probode i mojom žuči zemlju žednu natopi.

16:14 Na tijelu mi ranu do rane otvara, kao bijesan ratnik nasrće na mene.

16:15 Tijelo sam golo u kostrijet zašio, zario sam čelo svoje u prašinu.

16:16 Zapalilo mi se sve lice od suza, sjena tamna preko vjeđa mi je pala.

16:17 A nema nasilja na rukama mojim, molitva je moja bila uvijek čista.

16:18 O zemljo, krvi moje nemoj sakriti i kriku mom ne daj nigdje da počine.

16:19 Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj.

16:20 Moja vika moj je odvjetnik kod Boga dok se ispred njega suze moje liju:

16:21 o, da me obrani u parbi mojoj s Bogom ko što smrtnik brani svojega bližnjega.

16:22 No životu mom su odbrojena ljeta, na put bez povratka meni je krenuti.