Main Index: Croatian Bible
Job 21
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
21:1 Job progovori i reče:
21:2 “Sluajte, sluajte dobro to ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.
21:3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad zavrim, tad se rugajte slobodno.
21:4 Zar protiv čovjeka diem ja optubu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?
21:5 Pogledajte na me: uas će vas spopast’, rukom ćete svoja zakloniti usta;
21:6 pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
21:7 Zato na ivotu ostaju zlikovci i, to su stariji, moćniji bivaju?
21:8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se mnoe pred očima.
21:9 Strah nikakav kuće njihove ne mori i iba ih Boja ostavlja na miru.
21:10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
21:11 K’o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.
21:12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
21:13 Dane svoje zavravaju u sreći, u Podzemlje oni silaze spokojno.
21:14 A govorili su Bogu: ‘Ostavi nas, ne elimo znati za tvoje putove!
21:15 TÓa tko je Svesilni da njemu sluimo i kakva nam korist da ga zazivamo?’
21:16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne dre nita oni?
21:17 Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
21:18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?
21:19 Hoće l’ ga kaznit’ Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek’ kazni da sam to osjeti!
21:20 Vlastitim očima nek’ rasap svoj vidi, neka se napije srdbe Svesilnoga!
21:21 TÓa to poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć’ niz njegovih mjeseci?
21:22 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najviim bićima?
21:23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,
21:24 bokova od pretiline otealih i kostiju sočne modine prepunih.
21:25 A drugi umire s gorčinom u dui, nikad nikakve ne okusivi sreće.
21:26 Obojica lee zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
21:27 O, znam dobro kakve vae su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.
21:28 Jer pitate: ‘Gdje je kuća plemićeva, ator u kojem stanovahu opaki?’
21:29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
21:30 ‘Opaki je u dan nesreće poteđen i u dan Boje jarosti veseo je.’
21:31 Al’ na postupcima tko će mu predbacit’ i tko će mu vratit’ to je počinio?
21:32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju strau.
21:33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.
21:34 O, kako su vae utjehe isprazne! Kakva su prijevara vai odgovori!”