Main Index: Croatian Bible

 

Job 33

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

33:1 Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.

33:2 Evo, usta sam svoja otvorio, a jezik riječi pod nepcem mi stvara.

33:3 Iskreno će ti zborit’ srce moje, usne će čistu izreći istinu.

33:4 TÓa i mene je duh Božji stvorio, dah Svesilnoga oživio mene.

33:5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni; spremi se da se suprotstaviš meni!

33:6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom, kao i ti, od gline bjeh načinjen;

33:7 zato ja strahom tebe motrit’ neću, ruka te moja neće pritisnuti.

33:8 Dakle, na moje uši rekao si – posve sam jasno tvoje čuo riječi:

33:9 ‘Nedužan sam i bez ikakva grijeha; prav sam i nema krivice na meni.

33:10 Al’ On izlike protiv mene traži i za svojeg me drži dušmanina.

33:11 Noge je moje u klade metnuo, nad svakim mojim on pazi korakom.’

33:12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi, jer s Bogom čovjek mjerit’ se ne može.

33:13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku što ti na svaku riječ ne odgovara?

33:14 Bog zbori nama jednom i dva puta, al’ čovjek na to pažnju ne obraća.

33:15 U snovima, u viđenjima noćnim, kada san dubok ovlada ljudima i na ležaju dok tvrdo snivaju,

33:16 tad on govori na uho čovjeku i utvarama plaši ga jezivim

33:17 da ga od djela njegovih odvrati, da u čovjeku obori oholost,

33:18 da dušu njegovu spasi od jame i život mu od puta u Podzemlje.

33:19 Bolešću on ga kara na ležaju kad mu se kosti tresu bez prestanka,

33:20 kad se kruh gadi njegovu životu i ponajbolje jelo duši njegovoj;

33:21 kada mu tijelo gine naočigled i vide mu se kosti ogoljele,

33:22 kad mu se duša približava jami a život njegov boravištu mrtvih.

33:23 Ako se uza nj nađe tad anđeo, posrednik jedan između tisuću, da čovjeka na dužnost opomene,

33:24 pa se sažali nad njim i pomoli: ‘Izbavi ga da u jamu ne ide; za život njegov nađoh otkupninu!

33:25 Neka mu tijelo procvate mladošću, nek’ se vrati u dane mladenačke!’

33:26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša: radosno On ga pogleda u lice; vrati čovjeku pravednost njegovu.

33:27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva: ‘Griješio sam i pravo izvrtao, ali mi Bog zlom nije uzvratio.

33:28 On mi je dušu spasio od jame i život mi se veseli svjetlosti.’

33:29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka:

33:30 da dušu njegovu spasi od jame i da mu život svjetlošću obasja.

33:31 Pazi dÓe, Jobe, dobro me poslušaj; šuti, jer nisam sve još izrekao.

33:32 Ako riječi još imaš, odvrati mi, zbori – rado bih opravdao tebe.

33:33 Ako li nemaš, poslušaj me samo: pazi, rad bih te poučit’ mudrosti.”