Main Index: Croatian Bible

Job 31

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

31:1 Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.

31:2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

31:3 TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?

31:4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

31:5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

31:6 Nek’ me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!

31:7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

31:8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

31:9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

31:10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!

31:11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,

31:12 užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

31:13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il’ služavke, sa mnom kad su se parbili,

31:14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit’ kad račun zatraži?

31:15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

31:16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?

31:17 Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

31:18 TÓa od mladosti k’o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

31:19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača

31:20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

31:21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć’ da mi je na vratima branitelj,

31:22 nek’ se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

31:23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

31:24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: ‘Sigurnosti moja!’

31:25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

31:26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

31:27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

31:28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

31:29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

31:30 ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?

31:31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: ‘TÓa koga nije on mesom nasitio’?

31:32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

31:33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

31:34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć’ svoga praga?

31:35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek’ mi optužnicu napiše protivnik,

31:36 i ja ću je nosit’ na svome ramenu, čelo ću njome k’o krunom uresit’.

31:37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”

31:38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

31:39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

31:40 [40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek’ posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.