Main Index: Croatian Bible

 

Job 24

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

24:1 Zašto Svesilni ne promatra vremena, a dane njegove ne vide mu vjernici?

24:2 Bezbožnici pomiču granice, otimaju stado i pasu ga.

24:3 Sirotama odvode magarca, udovi u zalog vola dižu.

24:4 Siromahe tjeraju sa puta; skrivaju se ubogari zemlje.

24:5 K’o magarci divlji u pustinji zarana idu da plijen ugrabe: pustinja im hrani mališane.

24:6 Po tuđem polju oni pabirče, paljetkuju vinograd opakog.

24:7 Goli noće, nemaju haljine, ni pokrivača protiv studeni.

24:8 Oni kisnu na planinskom pljusku; bez skloništa uz hrid se zbijaju.

24:9 Otkidaju od sise sirotu, ubogom u zalog dijete grabe.

24:10 Goli hode, nemaju haljina; izgladnjeli, tuđe snoplje nose.

24:11 Oni mlina za ulje nemaju; ožednjeli, gaze u kacama.

24:12 Samrtnici hropću iz gradova, ranjenici u pomoć zazivlju. Al’ na sve to Bog se oglušuje.

24:13 Ima onih koji mrze svjetlost: ne priznaju njezinih putova niti se staza drže njezinih.

24:14 Za mraka se diže ubojica, kolje ubogog i siromaha. U gluhoj se noći lopov skiće [16a] i u tmini provaljuje kuće.

24:15 Sumrak žudi oko preljubnika: ‘Nitko me vidjet neće’, kaže on i zastire velom svoje lice.

24:16 [16b]Za vidjela oni se skrivaju, oni neće da za svjetlost znaju.

24:17 Zora im je kao sjena smrtna: kad zarudi, silan strah ih hvata.

24:18 Prije nego svane, on već hitro bježi kloneći se puta preko vinograda. Njegova su dobra prokleta u zemlji.

24:19 K’o što vrućina i žega snijeg upija, tako i Podzemlje proždire grešnike.

24:20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi, ime se njegovo više ne spominje: poput stabla zgromljena je opačina.

24:21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao, udovici nije učinio dobra.

24:22 Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike, ustaje, a njima sva se nada gasi.

24:23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda; okom je njegove nadzirao staze.

24:24 Dignu se za kratko, a onda nestanu, ruše se i kao svi drugi istrunu, posječeni kao glave klasovima.”

24:25 Nije li tako? Tko će me u laž utjerat’? Tko moje riječi poništiti može?”