Main Index: Croatian Bible
Job 3
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
3:1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
3:2 poče svoju besjedu i reče:
3:3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći to javi: ‘Začeo se dječak!’
3:4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu vie!
3:5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
3:6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek’ se ne dodaje danima godine, nek’ ne ulazi u brojenje mjeseci!
3:7 A noć ona bila alosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
3:8 Prokleli je oni tono dan proklinju i Levijatana probudit’ su kadri!
3:9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
3:10 to mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
3:11 to nisam mrtav od krila materina, to ne izdahnuh izlazeć’ iz utrobe?
3:12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
3:13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uivao
3:14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
3:15 ili s knezovima, zlatom bogatima, to su kuće svoje srebrom napunili.
3:16 Ne bih bio – k’o nedonoče zakopano, k’o novorođenče to svjetla ne vidje.
3:17 Zlikovci se vie ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
3:18 Sunjeve na miru tamo ostavljaju: ne sluaju vie poviku straara.
3:19 Malen ondje lei zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
3:20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i ivot ljudima zagorčene due
3:21 koji smrt itu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
3:22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj nali.
3:23 to će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
3:24 Zato videć’ hranu, uzdahnuti moram, k’o voda se moji razlijevaju krici.
3:25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
3:26 Pokoja ni mira meni vie nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”