Main Index: Croatian Bible

Job 3

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

3:1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;

3:2 poče svoju besjedu i reče:

3:3 “O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: ‘Začeo se dječak!’

3:4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!

3:5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!

3:6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek’ se ne dodaje danima godine, nek’ ne ulazi u brojenje mjeseci!

3:7 A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!

3:8 Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit’ su kadri!

3:9 Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!

3:10 Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!

3:11 Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć’ iz utrobe?

3:12 Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?

3:13 U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao

3:14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,

3:15 ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.

3:16 Ne bih bio – k’o nedonošče zakopano, k’o novorođenče što svjetla ne vidje.

3:17 Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.

3:18 Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.

3:19 Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.

3:20 Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše

3:21 koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?

3:22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.

3:23 Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?

3:24 Zato videć’ hranu, uzdahnuti moram, k’o voda se moji razlijevaju krici.

3:25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.

3:26 Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”