We Love God!

God: "I looked for someone to take a stand for me, and stand in the gap" (Ezekiel 22:30)

Jesus: to know him is to love him

FREE Online Croatian Bible. Job Chapter 14:1-22.

Main Index: Croatian Bible

 

Job 14

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

14:1 Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.

14:2 K’o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć’.

14:3 Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?

14:4 Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko!

14:5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprijelaznu,

14:6 skini s njega pogled da počinut’ može, poput najamnika da svoj dan uživa.

14:7 TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.

14:8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,

14:9 oćutjevši vodu, ono će propupat’ i pustiti grane kao stablo novo.

14:10 Al’ kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?

14:11 Može sva voda iz mora ispariti i presahnut’ rijeke, isušit posvema’,

14:12 al’ čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.

14:13 O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dÓati mi rok kad ćeš me se spomenuti,

14:14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ može? – čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.

14:15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.

14:16 A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,

14:17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.

14:18 Vaj! K’o što se jednom uruši planina, k’o što se hridina s mjesta svog odvali,

14:19 k’o što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.

14:20 Oborio si ga – on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.

14:21 Djecu mu poštuju – o tom ništa ne zna; ako su prezrena – o tom ne razmišlja.

14:22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.”