Main Index: Croatian Bible
Job 14
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
14:1 Čovjek koga je ena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
14:2 K’o cvijet je nikao i vene već, poput sjene bjei ne zastajuć’.
14:3 Na takva, zar, ti oči otvara i preda se na sud ga izvodi?
14:4 Tko će čisto izvuć’ iz nečista? Nitko!
14:5 Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavlja neprijelaznu,
14:6 skini s njega pogled da počinut’ moe, poput najamnika da svoj dan uiva.
14:7 TÓa ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
14:8 Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasui u prahu,
14:9 oćutjevi vodu, ono će propupat’ i pustiti grane kao stablo novo.
14:10 Al’ kad čovjek umre, ostaje pokoen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
14:11 Moe sva voda iz mora ispariti i presahnut’ rijeke, isuit posvema’,
14:12 al’ čovjek kad legne, ne ustaje vie, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
14:13 O, kad bi me htio skriti u eolu, zakloniti me dok srdba ti ne mine, dÓati mi rok kad će me se spomenuti,
14:14 – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut’ moe? – čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi doao da mi smjenu dade.
14:15 Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaelio si se djela svojih ruku.
14:16 A sad nad svakim mojim vreba korakom, nijednog mi grijeha neće oprostiti,
14:17 u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
14:18 Vaj! K’o to se jednom urui planina, k’o to se hridina s mjesta svog odvali,
14:19 k’o to voda kamen s vremenom istroi, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako unitava nadu u čovjeku.
14:20 Oborio si ga – on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
14:21 Djecu mu potuju – o tom nita ne zna; ako su prezrena – o tom ne razmilja.
14:22 On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tui zbog svojeg ivota.”