Main Index: Croatian Bible

Job 39

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

39:1 Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?

39:2 Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?

39:3 Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,

39:4 a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.

39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?

39:6 U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.

39:7 Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.

39:8 Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.

39:9 Možeš li slugom učinit’ bivola, zadržat’ ga noć jednu za jaslama?

39:10 Možeš li njega za brazdu prikovat’ da ralo vuče po docima tvojim?

39:11 Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit’ mu težak svoj posao?

39:12 Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?

39:13 Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.

39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,

39:15 ne mareć’ što ih zgazit’ može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.

39:16 S nojićima k’o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.

39:17 Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.

39:18 Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.

39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?

39:20 Zar ti činiš da skače k’o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?

39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.

39:22 Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.

39:23 Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.

39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat’:

39:25 na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.

39:26 Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?

39:27 Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?

39:28 Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.

39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.

39:30 Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.”