Main Index: Croatian Bible
Job 39
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]
39:1 Zna li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade koute?
39:2 Izbroji li koliko nose mjeseci, zna li u koje doba se omlade?
39:3 Sagnuvi se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlau,
39:4 a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
39:5 Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
39:6 U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje ivuje.
39:7 Buci gradova on se podruguje i ne slua goničevih povika.
39:8 Luta brdima, svojim panjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
39:9 Moe li slugom učinit’ bivola, zadrat’ ga noć jednu za jaslama?
39:10 Moe li njega za brazdu prikovat’ da ralo vuče po docima tvojim?
39:11 Moe li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit’ mu teak svoj posao?
39:12 Misli li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati ito?
39:13 Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
39:14 On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
39:15 ne mareć’ to ih zgazit’ moe noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
39:16 S nojićima k’o s tuđima postupa; to mu je trud zaludu, on ne mari.
39:17 Jer Bog je njega liio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
39:18 Ali kada na let krila rairi, tada se ruga konju i konjaniku.
39:19 Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
39:20 Zar ti čini da skače k’o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
39:21 Kopitom zemlju veselo raskapa, neustraivo srlja na oruje.
39:22 Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
39:23 Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
39:24 Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadrat’:
39:25 na svaki zvuk roga on zare: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njui, viku bojnu i poklič vojskovođa.
39:26 Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja iri?
39:27 Zar se na nalog tvoj die orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
39:28 Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
39:29 Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
39:30 Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.”