Main Index: Croatian Bible

Job 4

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

4:1 Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:

4:2 “Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat’ od riječi!

4:3 Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;

4:4 riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.

4:5 A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!

4:6 Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?

4:7 TÓa sjeti se: nevin – propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?

4:8 Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.

4:9 Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.

4:10 Rika lavlja, urlik leopardov krše se k’o zubi u lavića.

4:11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.

4:12 Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.

4:13 Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,

4:14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.

4:15 Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.

4:16 Stajao je netko – lica mu ne poznah – ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:

4:17 ‘Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?

4:18 Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje –

4:19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:

4:20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda – nitko i ne vidi.

4:21 Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.’