Main Index: Croatian Bible

Job 32

[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
[27]
[28]
[29]
[30]
[31]
[32]
[33]
[34]
[35]
[36]
[37]
[38]
[39]
[40]
[41]
[42]

32:1 Ona tri čovjeka prestadoše Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim.

32:2 Nato se rasrdi Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, od plemena Ramova: planu gnjevom na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom;

32:3 a planu gnjevom i na tri njegova prijatelja jer nisu više našli ništa što bi odgovorili te su tako Boga osudili.

32:4 Dok su oni govorili s Jobom, Elihu je šutio, jer su oni bili stariji od njega.

32:5 Ali kad vidje da ona tri čovjeka nisu više imala odgovora u ustima, planu od srdžbe.

32:6 I progovorivši, Elihu, sin Barakeelov, iz Buza, reče: “Po godinama svojim još mlad sam ja, a u duboku vi ste ušli starost; bojažljivo se zato ja ustezah znanje svoje pokazati pred vama.

32:7 Mišljah u sebi: ‘Govorit će starost, mnoge godine pokazat će mudrost.’

32:8 Uistinu, dah neki u ljudima, duh Svesilnog mudrim čini čovjeka.

32:9 Dob poodmakla ne daje mudrosti a niti starost pravednosti uči.

32:10 Zato vas molim, poslušajte mene da vam i ja znanje svoje izložim.

32:11 S pažnjom sam vaše besjede pratio i razloge sam vaše saslušao dok ste tražili što ćete kazati.

32:12 Na vama moja sva bijaše pažnja, al’ ne bi nikog da Joba pobije ni da mu od vas tko riječ opovrgne.

32:13 Nemojte reći: ‘Na mudrost smo naišli! Bog će ga pobit jer čovjek ne može.’

32:14 Nije meni on besjedu upravio: odvratit mu neću vašim riječima.

32:15 Poraženi, otpovrgnut ne mogu, riječi zapeše u grlu njihovu.

32:16 Čekao sam! Al’, gle, oni ne zbore. Umukoše, ni riječ više da kažu!

32:17 Na meni je da progovorim sada, znanje ću svoje i ja izložiti.

32:18 Riječi mnoge u meni naviru dok iznutra moj duh mene nagoni.

32:19 Gle, nutrina mi je k’o mošt zatvoren, k’o nova će se raspući mješina.

32:20 Da mi odlane, govorit ću stoga, otvorit ću usne i odvratit’ vama.

32:21 Nijednoj strani priklonit se neću niti laskat ja namjeravam kome.

32:22 Laskati ja ne umijem nikako, jer smjesta bi me Tvorac moj smaknuo.